EVO KAKO NAŠI LJUDI SUŠE VEŠ U NJEMAČKOJ!!
I, tako, došlo vrijeme da se i ja oprostim od svoje obitelji i da potražim kruha (posla) u Njemačkoj. Puno sam razmišljao o tome, šta ću i kako ću ostaviti svoju obitelj, ženu i djecu, staru majku, ali sam morao donijeti odluku i krenuti na posao u švabiju. Ova odluka mi ni malo nije bila lagana, ali uz razmišljanje o mjesečnoj zaradi u njemačkoj, koja je možda tri puta veća nego kod nas (uz sve državne povlastice), to mi je davalo dodatni motiv i vjetar u leđa. Nisam takoreći ni otišao, a već sam razmišljao, kako da nakon što odem, čim prije u njemačku dofuram i moju obitelj. No da se vratimo na početak moje priče. Spremao sam na put ono najnužnije, a žena i majka su mi takođe spremale kojekakve stvari, koje mi možda neće ni trebati kada dođem tamo. Meni su u glavi bili naši suhomesnati proizvodi. Naše Slavonske delicije. Pa sam spakovao krvavice, čvarke, kulenove seke i bome, prilično dosta kobasice, jer nju jako volim.
Sjednem u auto, pozdravim se sa svojima i ajmo na gas, put Njemačka. Kada sam stigao tamo, imao sam unaprijed dogovoren stančić od firme. Stančić u kojemu ću živjeti. Nije Bog zna šta velik, ali za mene samoga i za početak nije ni loše.
Pa je došao red, da raspakiram i složim sve te stvari i hranu, koju sam od kuće ponjeo. Sve je išlo okej, ali kada je na red došlo to suho – polusuho meso, tada sam gotovo pošandrcao od mozganja, gdje ću sa svim tim mesom i kamo njega da stavim, okačim. Kobasice je bilo poprilično dosta, pa mi je na pamet pala moja pušnica i kroz glavu mi je sjevnula ideja, da bih trebao kupiti onaj stalak za sušenje veša i na njega okačiti kobasice. S prijateljem sam otišao i kupio stalak za veš, kuke za meso i počeo sam redati moje kobasice. Dok sam to radio, prijatelj je fotografirao i smijao se kao lud.
Genijalna ideja, kaže on uz smijeh. Ja njemu kažem, da ovakvo nešto nije viđeno ni kod nas, a kamo li u njemačkoj. Zatim sam i na drugi stalak za rublje okačio i ostatak mojih mesnih delicija i sve to fino iznjeo na balkon, na friški zrak, tako da se ne pokvari. Zimska temperatura, je odgovarala mojim kobasicama, a hladni povjetarac je polagano sušio moje proizvode.
Mislite li da je ovo što sam uradio dobra ideja ? Imate li nekih prijedloga, ili možda neku novu ideju ? Slobodno se javite u komentar ispod. Hvala i lijep pozdrav 🙂
