PJESMA O PAMUKU I ROBOVIMA!

PAMUK!

Tako jeftin, mek, čist, lagan i bijel kao snijeg, a s druge strane, tako crven, težak, skup i krvav. Natopljen krvlju Crnih Afričkih robova, koji su umirali u mukama pod udarcima biča, koji su na silu premještani iz svoje domovine, prodavani i žigosani na tržnicama, kao stoka i odvođeni na plantaže pamuka u Američkoj Južnoj Karolini (South Carolina). Eh, taj pamuk, slaniji je od mora Atlantika (Groblja slabijih i umrlih crnaca), jer iz njega kaplju suze mnogih crnih majki, čija su djeca zauvijek razdvojena i umrla su nikada ne vidjevši svoje roditelje, braću i sestre. Eh, taj pamuk, tako mek, blag i tako poželjan na našim tijelima. Možda zato, jer duhovi nevinih Afro Crnaca zauvijek počivaju u njemu.